Intervju s našim profesorima

DOMAGOJ KRIP, prof. strukovnih predmeta u graditeljstvu

1. U slobodno vrijeme volim raditi isto ono što sam volio raditi u djetinjstvu i mladosti. Crtanje, slikanje, kreativno izražavanje, provođenje vremena u prirodi i rad u dvorištu su neke od aktivnosti kojima se bavim kada za to imam vremena. Najbitnije od svega smatram da je izuzetno važno imati dovoljno slobodnog vremena za aktivnosti izvan "službenog" posla. Uz to, dobro je i naučiti kako kvalitetnom raspodjelom vremena i organizacijom obaveza što više spojiti aktivnosti koje volim raditi u slobodno vrijeme s aktivnostima koje provodim na svojim radnim mjestima kako bi učenicima uspio prenijeti dio strasti prema onom što mene ispunjava.

2. Na to pitanje mi nije toliko lako dati odgovor. Razmišljajući o strahu došao sam do zaključka da je izuzetno važno uočiti čega se to plašimo i ne dopustiti da strah preuzme naše misli i postupke, te aktivno raditi na suočavanju sa svojim strahovima. Život bez strahova ali i zdrav odnos prema vlastitim strahovima i prevladavanje istih je ono čemu težim. No ako bih trebao dati konkretniji odgovor rekao bih da su moji strahovi racionalne prirode, primjerice strah od visine, elementarnih nepogoda, ali svakako najveći strah je upravo onaj da živim život ispunjen strahom i neizvjesnošću.

3. Iskreno rečeno, po završetku fakulteta moj prvi izbor definitivno nije bio rad u školi. Kao i većina studenata koji završe umjetničke akademije sanjao sam karijeru slobodnog umjetnika. Međutim životne okolnosti su me navele da svoje mjesto nađem upravo baveći se s djecom i mladima. U početku mi je bilo prilično izazovno no s vremenom sam zavolio svoj posao. Komunicirajući s djecom i mladima razvio sam potrebne vještine kako bih uz vlastiti pristup mogao prenijeti ono što smatram da je za njih bitno. Prije svega mislim na empatiju i razvijanja mišljenja van "okvira", pa tek onda na prenošenje znanja iz predmeta koje poučavam. Puno toga sam naučio od djece i mladih, a uz to posao u školama me naveo da neke od tehnika naknadno izučim kako bih svojom kompetencijom zadovoljio standarde samog školskog programa.

4. Na ovo pitanje je odgovor vrlo sličan kao i na pitanje o slobodnom vremenu. Bavio bih se istim aktivnostima kao i onima kada nisam na poslu. Svakako radim na tome da paralelno uz "službene" poslove razvijam i gradim temelje za neke nove pothvate u kojima bih mogao spojiti svoje vještine i hobije sa nečime što bi mi moglo donositi novčane prihode, koji su nam i dalje svima neophodni. Uz to zanima me proizvodnja vlastite hrane i nekog oblika samoodrživosti kako bih barem djelomično uživao u prednosti života van sustava koji nas često obvezuje na to da većinu toga u životu gledamo isključivo kroz materijalnu i novčanu vrijednost ili društveni status.

5. Ima puno toga što u životu smatram vrijednim, primjerice slobodno vrijeme i aktivno sudjelovanje u poboljšanju svoje lokalne sredine. Osim toga vrijedno je konstantno učiti, razvijati se te uživati u onome što radimo. Isto tako, obitelj i prijatelji, bliskost sa dragim ljudima i mogućnost da osjetimo ljubav i podršku je nešto bez čega život nema smisla. Ipak, za mene je najveća vrijednost pokušavati biti dobar čovjek, ispravljati svoje greške, truditi se ne baviti trivijalnostima, iskreno postupati prema ljudima, tražiti ono Božansko i plemenito u sebi, drugima te svijetu koji nas okružuje.

DAVOR KRZNARIĆ, prof. strukovnih predmeta u obradi drva

1. Ako slobodno vrijeme definiramo kao vrijeme provedeno van radnog mjesta (neproduktivno vrijeme), ili van nužnih aktivnosti kao što su jelo, spavanje, kućanski poslovi, onda se svodi na to da je slobodno vrijeme upravo ono vrijeme u kojem ćemo raditi nešto po našoj vlastitoj slobodi izbora što nam pričinjava zadovoljstvo, a u isto vrijeme nemamo materijalnu korist nego samo osobno zadovoljstvo, osjećaj ispunjenosti i sreće. Upravo nam tog vremena često nedostaje. Kad god se pojavi takvo vrijeme provedem ga uz glazbu, čitanje svega i svačega ( uglavnom vezano nešto za tehniku ), uz gitaru koju nikako da savladam, druženje s članovima obitelji ili nekoliko dobrih ljudi koji mi znače u životu. Obzirom da volim šumu i stabla općenito, u zimsko doba sam u šetnji šumskim putevima.

2. Osim običnih i normalnih ljudskih strahova koje kao odrasli ljudi i roditelji imamo, trenutačno se ne mogu sjetiti ni jednoga osim straha od ljudskog primitivizma i od osoba koje misle da nešto znaju a u stvari ne znaju, jer to vrlo često zna biti opasno u svakom smislu. Čak to ne bih nazvao strahom nego više kao uzrok moje ljutnje zbog toga. Iako je strah jedna od najintenzivnijih ljudskih emocija, osobno nemam problema s tim da ne bih mogao mirno spavati.

3.Školovani sam drvni tehnolog i moja zamisao nakon školovanja nije bila raditi u školi ili bilo što drugo. Nakon završetka Domovinskog rata došlo je do značajnog pada drvno industrijske proizvodnje i privatizacije državnih tvrtki koje su došle u ruke nekih drugih ljudi koji baš nisu trebali nekoga tko zna "čitati i pisati" tako da nisam imao uspjeha u pronalaženju posla za koji sam školovan. Nakon nekoliko godina sam radio nešto drugo da bih čistom slučajnošću poštom dobio poziv da se javim u Obrtničku školu za posao nastavnika praktične nastave. Od tada do danas je prošlo 20 godina i ja sam još u školi iako se tržište rada značajno promijenilo. Rad u školi je kod mene probudio i neke druge navike, sposobnosti, kompetencije tako da se vidim u školi sve do mirovine ili dok budem radno sposoban.

4. Teško mi je reći čime bih se bavio jer se želje, mogućnosti i afiniteti mijenjaju s porastom broja godina. Mogu samo reći da to sigurno ne bi bio isključivo uredski posao jer moja priroda i životni stil nisu takvi. Obzirom da sam u životu stekao nekoliko kompetencija možda bih bio poljoprivrednik, vozač svega i svačega, trgovački putnik, glazbenik…!!!

5. Ne mogu izdvojiti samo jednu vrijednost, ima ih više. Životne vrijednosti nas određuju kao osobe i potrebne su nam svaki dan u obitelji, na radnom mjestu, ili bilo gdje tamo gdje smo životno aktivni. Stječu se od kada se rodimo pa sve do kraja života. Bliskost, ljubav i razumijevanje prema članovima svoje obitelji, prema bratu, sestri. Strpljivost prema staroj majci. Obitelj je temelj svega i zadržati obitelj na okupu je u današnje doba velika vrijednost i sposobnost. Prilagodljiv i kolegijalan prema kolegama i suradnicima na radnom mjestu. Altruizam prema nepoznatim ljudima. Za sebe mogu reći da su sve navedene vrijednosti one kojima težim, iako sam svjestan da ne uspijevam uvijek.

KATICA OŠUST, učiteljica praktične nastave u tekstilu

1. Šetati, družiti se s dragim ljudima, misliti pozitivno, "produžavati životni vijek staroj odjeći i dati joj novi duh" i kreaciju.

2. Gubitka dragih ljudi, ekološke zagađenosti, nemira u svijetu..

3. Volim raditi s mladima, prenositi svoje znanje i dugogodišnje iskustvo na mlade generacije.

4. Ostala bih i dalje raditi u struci na radnom mjestu voditelja obrta u tekstilu

5. U privatnom životu najveća vrijednost je moja obitelj.

U poslovnom životu su svi učenici koji su završili školu, a posebno učenici koji su nastavili raditi u struci i" produžili životni vijek tekstilne struke".

PREDRAG ŠARIĆ, prof. strukovnih predmeta u obradi drva

1. Slobodno vrijeme uglavnom provodim u prirodi, radeći ili šetajući.

2. Preplašen čovjek je već napola pobijeđen, zato mislim da nemam nekih strahova.

3. "Na ćupriji izgubiš, na mostu dobiješ." Tako i ja, dobio otkaz, firma otišla u stečaj, ja na biro. Škola tražila dipl. ing. drvne industrije i eto me tu.

4. Vjerojatno nekim poslom vezanim za drvnu industriju.

5. Brak u trajanju od 33 godine i petero djece.

TANJA ŠAJN, profesorica hrvatskoga jezika

1. Čitam. Čitam intenzivno i zapravo rijetko se dogodi dan, a da nisam pročitala barem nekoliko stranica. To mi je antistres terapija, bijeg od stvarnosti, ali i zabava. Obožavam i vožnju biciklom. A s obzirom da sam filmofil, uvijek može dobar film ili serija. I neizostavno, fina kava u dobrom društvu.

2. Zahtjevno pitanje. Strahova je puno. Od sitnih i svakodnevnih do velikih. Rekla bih kako sam starija, strahovi su postali drugačije naravi. Zadnjih godina najprisutniji strah je vezan uz egzistenciju i posao. P.S. Imam i strah od jedne životinje. Ali to ću zadržati za sebe.

3. Rad u školi bio je prirodan slijed događaja nakon završenog profesorskog smjera.

4. Često sam samu sebe isto pitala. Super pitanje. Ono kao kad da si dijete pa te pitaju što bi voljela biti kad odrasteš. Pa evo mašti na volju… meteorolog, znanstvenik u području klime ili ekologije. Joj, ma svašta bih htjela raditi.

5. Opet ne mogu dati samo jedan odgovor jer život je miks svega pomalo. Zato: obitelj, sloboda, zadovoljstvo i sreća. 

ANDREJA DRKULEC, prof. strukovnih predmeta u ugostiteljstvu

1. Moja svakodnevnica se sastoji od kućanskih poslova i uvijek sporta koji se mijenjao prema interesima od mladosti do danas. Bilo je tu plivanja, skijanja, rukometa, a danas se najviše vidim na grupnim fitnes treninzima. Ugodno je nakon svih dnevnih obaveza uz šalu i smijeh odrađivati ponekad i zahtjevne treninge.

2. Prirodno je da ono od čega strepiš, potiskuješ od sebe, stoga i ja nastojim misliti pozitivno. Kada pomislim na ono što plaši, često sama sebi kažem: "takve stvari se dešavaju drugima!"

3. Nekoliko mjeseci nakon što sam diplomirala na Prehrambeno tehnološkom fakultetu, u Hrvatskoj je započeo rat pa su sva sva radna mjesta vezana za moju struku bila neaktivna. Jedino što je tada funkcioniralo, bile su škole pa sam zbog toga počela svoju karijeru u školstvu.

4. Ja sam nutricionist, stoga sam imala viziju raditi na poboljšanju kvalitete prehrane općenito.

5. Mislim da bi se svi ljudi složili da su zdravlje, sretna i skladna obitelj, sloboda i neovisnost kategorije koje garantiraju ugodan i vrijedan život.

IVAN KOVAČEVIĆ, profesor strukovnih predmeta u graditeljstvu

1. U slobodno vrijeme imam vrt, voćke i nekoliko hobija (ornitologija i lov). Često šetam šumama i po naselju.

2. Pa za strah, nemam baš nekakav. Vjerojatno kao i svaki čovjek, strah od gubitka posla, obitelji, ukućana i bližnjih. Ratova i sl.

3. Iskreno ne znam. Znam samo da mi je česta izjava bila "Nema šanse da ću ja raditi u školi i zezati se s klincima kao što sam bio ja." I eto, u školi sam već punih 14 godina. Vrijeme je brzo proletjelo.

4. Ne znam pravi odgovor. Vjerojatno poslom u struci. Projektiranje i nadzor u nekom projektantskom uredu jer sam to radio prije škole.

5. Unatoč svemu sam pokušao ostati čovjek koji čvrsto stoji na zemlji. Iskustvo u školi me je uvelike promijenilo, u svakom smislu. 

1. S obzirom na činjenicu da sam radoholičarka, ne mogu reći što volim raditi u slobodno vrijeme, budući da nemam slobodnog vremena. Dan započinjem i završavam molitvom upućenom Bogu. Molitva daje smisao svemu što radim u danu, daje snagu i rješenja za sve izazove koji me susreću. Kad imam neku "bezizlaznu" situaciju, pomolim se Gospodinu u tišini i sve Mu prepustim. Nakon rada u školi, radim u vrtu i voćnjaku, igram se s unukama, planinarim, pravim zimnicu…

2. Budući da sve izazove (tako ja zovem ono što ostali nazivaju problemima) prepuštam Gospodinu, ne mogu odgovoriti na ovo pitanje. Dok je Bog uz mene, ne bojim se ničega.

3. Oduvijek sam voljela ići u školu, davala sam instrukcije (besplatno naravno) još dok sam bila u osnovnoj školi. Dok su svi željeli što prije završiti, ja sam izjavljivala "ja bih mogla cijeli život ići u školu". Zbog toga pazite što želite jer se mnoge želje ostvare. Diplomirala sam 1988. na Građevinskom fakultetu u Zagrebu i počela raditi u Srednjoj školi u Pakracu. Rad me zatekao na rodiljnom dopustu s blizankama koji sam prekinula 1991. i počela raditi u Požegi na našoj školi. Smatrala sam da je to najmanje što kao majka troje male djece mogu učiniti za Domovinu koja je tada bila u ratu. Devet godina sam radila "pod ručnom" najbolje što sam znala, ali s mišlju da nisam studirala građevinu da bih radila u školi. Ponude za bolje plaćene poslove dolazile su mi doslovce u kuću. Tada sam porazgovarala sa samom sobom i osvijestila koliko volim rad s djecom, ostalo je povijest. U želji da poboljšam organizaciju rada u školi, kandidirala sam se za ravnateljicu i od 2005. radim na toj poziciji.

4. Kada ne bih radila u školi, bavila bih se vjerojatno statikom jer sam završila Konstruktorski smjer. Dobro bih se snašla i u poljoprivredi jer volim prirodu u svim njenim pojavama, a odrasla sam na poljoprivrednom gospodarstvu na kojemu smo svi radili sve. Rad u prirodi odmara duh, a to nam je u ovako stresnom vremenu svima potrebno.

5. Vjera i obitelj su mi najveće vrijednosti u životu. Smatram da smo svi dani jedni drugima da si međusobno pomažemo. Tako se ponašam i izvan kruga svoje obitelji – pomažem svima koji mi se obrate za pomoć u skladu sa svojim mogućnostima, ali čovjeka nikada ne bih odbila bez propitivanja "mogu li učiniti nešto?". Volim dijeliti znanje i iskustvo koje sam stekla iz istog uvjerenja da samo tako možemo svi bolje i ljepše živjeti.

JADRANKA KAUČIĆ, prof. hrvatskoga jezika

1. Slobodno vrijeme doslovno lovim zbog mnogobrojnih obveza, ali ga svaki dan ipak uspijem uloviti. Idem na brzo hodanje, povremeno vježbam, slušam glazbu, čitam, puno razgovaram s osobama koje su mi bliske, a najviše od svega volim odvojiti vrijeme za apsolutnu tišinu i samoću koja mi treba kako bih otpustila sve terete dana koji preživjeh i napunila baterije za onaj koji slijedi. Neprocjenjivo!

2. Moj najveći strah je od ljudske gluposti, netolerantnosti, laži i manjka empatije među ljudima. Takve "pojave" odvode ljude u sukobe, mržnju, nesklad i ratove.

3. U kuhinji moje mame, od moje 6. godine (kada sam krenula u 1. razred) oduvijek je uz mene učilo još pokoje dijete, i tako se priča o poučavanju nastavila do danas. Moj najdraži nastavnik, još uvijek živući hrvatski pisac i veliki učitelj -Tin Kolumbić, "krivac" je za moj profesionalni put jer mi je otkrio ljepotu i snagu književne riječi, i bio moralni uzor kakav se teško može pronaći u vremenu u kojemu živim danas.

4. Kada ne bih radila kao nastavnica hrvatskoga jezika, vjerojatno bih se posvetila radiju kao mediju. Od srednje škole i prvog ulaska u studio, očarala me kemija koju sam imala s radijskim eterom. Biti samo glas kojim ćete ispuniti nečiji prostor... jako dobar osjećaj. Jedno vrijeme sam uspijevala trčati od škole do radiopostaje i obratno, ali zbog zahtjevnosti oba posla, morala sam odabrati. I odabrala sam.

5. Najveću i samo jednu vrijednost teško je izdvojiti jer u mom sustavu vrijednosti puno je toga povezano jedno s drugim; prijateljstvo, poštenje, iskrenost, nesebičnost, povjerenje = Ljubav.

MARIO TAUŠ, profesor računalstva

1. Ako se pod slobodnim vremenom smatra vrijeme nakon radnog dana, onda ga provodim u vikendici nedaleko od Požege gdje imam pčele, vrt i voćnjak. Iako to zahtijeva fizički rad i obavezu, odlazak iz grada u prirodu daje dodatnu energiju, a naročito kada ubereš plodove svoga rada. Slobodno vrijeme vikendom i praznicima volim iskoristiti na putovanja i planinarenje s prijateljima.

2. Nemam posebnih strahova. Svega pomalo.

3. Nakon završenog fakulteta rad u školi mi nije bio prioritet. Budući da u struci nisam odmah našao posao, ukazala se potreba za radnim mjestom nastavnika matematike i fizike, a kasnije i za nastavnika računalstva. Kako je svaka nastavna godina drugačija, što zbog različitosti učenika, što zbog izmjena kurikuluma, posao nije šablonski. Novi izazovi i "problemski zadatci" su mi motivirajući i tako već 15 godina.

4. Da nije propala tvrtka u kojoj sam radio za vrijeme studiranja, najvjerojatnije bih bio programer.

5. Svaki postignuti cilj je za mene neka vrsta vrijednosti, ali najveća je kada pomažem drugima. 

HELENA BUNJEVAC GRAHOVAC, prof. strukovnih predmeta u ugostiteljstvu

1. U slobodno vrijeme volim boraviti u prirodi, imam mali vrt i sadim cvijeće i povrće te ga održavam, također volim fotografirati ljude, krajolike i motive prirode. U zimskim mjesecima čitam knjige, često mi se dogodi da ih previše posudim u knjižnici, ne stignem sve pročitati pa onda samo plaćam kazne.

2. Ne razmišljam toliko o strahovima ili barem tako mislim, to je valjda nešto podsvjesno pa mi je teško odgovoriti na pitanje. U životu je zaista najvažnije zdravlje i kada mi se netko u obitelji razboli brzo se zabrinem.

3. U školi sam počela raditi godinu dana nakon završenog fakulteta jer sam prešla s posla koji nije bio zadovoljavajući za mene, ali mogu reći da sam se brzo snašla i vidjela da mi rad s djecom/mladima baš odgovara. Međutim, ne mogu reći da mi je škola nešto strano jer su moji roditelji cijeli život radili u školi, bili vrlo uspješni u svome radu te su svoja iskustva prenosili i meni.

4. Da ne radim u školi, radila bih vjerojatno u nekoj hotelskoj kući na Jadranu, u nekom od odjela hotela – recepciji ili nekom od odjela administracije. Također sam razmišljala o radu u turističkoj zajednici (gdje sam išla jedno vrijeme na praksu za vrijeme studija) na razvoju I promoviranju turizma destinacije.

5. Najvećom vrijednošću smatram svoju obitelj i miran obiteljski život te svoj posao s mladim ljudima kojima mogu prenositi svoje znanje, pomagati im da zavole svoje zanimanje i pronađu svoje mjesto u zajednici.

ANTONIJA VIDOVIĆ, prof. strukovnih predmeta u graditeljstvu

1. Volim boraviti u prirodi, šetati ili planinariti i pri tome družiti se s prijateljima, osim toga jako volim čitati knjige.

2. Bojim se zmija, inače nemam nekih drugih strahova. (Inače, kao što Gibonni pjeva...nema to što ne mogu...)

3. Davno, čitajući jednu knjigu, naišla sam na dio u kojem je stajalo, ukratko, da rad u školi nije samo prenošenje stručnih znanja nego osvješćivanje mladih o vrijednostima važnim za samoostvarenje, za postizanje osobnih i poslovnih ciljeva (npr. organiziranost, odgovornost, poštivanje zadanih rokova, uvažavanje drugih...), pomislila sam tada kako bi bilo lijepo raditi u školi i evo me. Sretna sam i zadovoljna što radim ovaj posao.

4. Da ne radim to što radim sigurno bih se bavila arhitekturom i slikanjem.

5. Ima puno vrijednosti koje su mi na prvom mjestu i teško ih je izdvojiti. Navest ću nešto što smatram jako vrijednim, a to je sposobnost radovanja životu i svakom novom danu te spremnost na izazove koje mi život donosi.

MARIJANA LEVAR, prof. ekonomske grupe predmeta

1. Najdraža aktivnost u slobodno vrijeme je zatvoriti se u malu improviziranu stolarsku radionicu u garaži i obrađivati drvo, izučavati na Pinterestu DIY ideje i pokušati ih pretvoriti u koristan proizvod. Takav rad oslobađa me od nagomilanog stresa.

2. Moj najveći strah je ostati bez ljudi koje volim. Teško podnosim gubitke i razvila sam fobiju od gubitka voljenih osoba.

3. Kako sam završila u školi? Mislim da je to "kletva" mojih nastavnika iz srednje škole. Bila sam "živahana" kao učenica i jednom prilikom mi je profesorica iz knjigovodstva rekla "joj, tako ti želim da radiš u školi i da te učenici maltretiraju kao što ti maltretiraš mene".. i eto, želja joj se ostvarila. Bio je to splet okolnosti, vjerojatno sudbina, završila sam faks i nakon tri, četiri tjedna zvali su me iz škole i evo me još i dan danas tu.

4. Da nisam u školi i da imam svo ovo znanje koje imam sada, upisala bi neko strukovno zanimanje, najvjerojatnije u području obrade drva jer me drvo toliko fascinira. U vrijeme kada sam upisivala srednju školu nije bilo djevojaka koje su upisivale majstorska zanimanja i žalim zbog toga jer oduvijek osjećam tu "majstoricu" u sebi. Definitivno bih napravila odmak od ekonomije i bavila se proizvodnjom. Nema boljeg osjećaja nego kad radiš cio dan, stvaraš i budeš zadovoljan rezultatima svog rada.

5. Najveća vrijednost - prijateljstvo! Kad imate iskrene i odane prijatelje, tad imate sve.

ANA LUKETIĆ, profesorica engleskog jezika

1. U slobodno vrijeme najviše čitam. Osim toga, dosta slušam glazbu - uz najdraži žanr i glazbenike, svaki dan poslušam i jedan album s popisa 1001 albuma koje 'moramo' poslušati prije smrti, to je kao neki mali projekt. Družim se s obitelji i sa svojim šesnaestogodišnjim mačkom, gledam dokumentarce, putujem. 

2. Najveći strah mi je gubitak dragih ljudi. I mačka, s obzirom na njegove godine. Prometne nesreće. I duboke, mračne vode.

3. Ne mogu reći da sam odlučila raditi u školi, nikada to nisam ni htjela. Završila sam prevoditeljski smjer engleskog jezika i nadala se, s obzirom na veliku ljubav prema čitanju, prevoditi knjige. Završila sam i povijest i nadala se biti povjesničar, možda dodatno upisati arheologiju, istraživati. No stjecajem raznih okolnosti, za sada sam tu gdje jesam.

4. Ne znam, gotovo sve me zanima i ne znam izabrati. Prije svega sam htjela biti automehaničar pa, kako sam prethodno spomenula, arheolog ili povjesničar, a danas me zanima i stolarija, šumarstvo, očuvanje prirode i rad u prirodi. Rado bih i da sam otišla u smjeru geologije ili geofizike ili čak i dalje - astronomije/astrofizike.

5. Obitelj, prijateljstvo, ljubav, prihvaćanje i tolerancija.

Vesna Dumančić - nastavnica strukovnih predmeta u tekstilu

1. Slobodno vrijeme volim provoditi u razgovoru s prijateljima , šetnji u prirodi, volim pogledati dobar film, napraviti neko novo jelo ili kolač. U nekoj ne dalekoj prošlosti voljela sam igrati tenis ( veliki), odbojku, košarku, a sada sam to malo zapostavila i razmišljam kako bi bilo vrlo dobro da se malo aktiviram .

2. Strah me ovih novih raznoraznih virusa, stvorenih u laboratorijima i cjelokupnih promjena na našoj planeti. Strah me bolesnih ljudi koji su na pozicijama moći i osobito me strah manipulativnih ljudi.

3. Rad u školi u mom slučaju bio je na neki način sudbonosan, nije bio planiran. Kada sam krenula u potragu za poslom, posao u školi mi je iskrsnuo i gledano sa sadašnjeg stajališta imam osjećaj da je to bilo negdje "zabilježeno " za mene. Drago mi je da je tako bilo i da sam završila u školi. Uvijek sam u društvu mladih ljudi i oni me uvijek na neki novi način iznenađuju.

4. Ne znam, ovo mi je prvo radno mjesto, a vjerojatno i posljednje.

5. Vrijednost u poslovnom smislu je kada realiziram neki dobar projekt i
uspijem motivirati svoje učenike da realiziraju svoje ideje. Mislim da je vrijednost kada sretnem bivše učenike koji imaju lijepa sjećanja na svoje školsko razdoblje i našu suradnju. Mislim da je vrijednost u životu imati oko sebe ljude na koje se možeš osloniti i podijeliti s njima lijepe i tužne trenutke.

IVA ZRINŠČAK, školska psihologinja

1. Slobodnog vremena imam premalo s obzirom na obiteljske obaveze, no kada mi se pruži prilika rado volim čitati, baviti se kreativnim aktivnostima i planinariti. U potrazi za različitim odgovorima i usavršavanjem, najčešće čitam stručnu literaturu. Volim se upuštati u različite kreativne aktivnosti kojima zaposlim svoje ruke. U posljednje vrijeme volim planinariti. S psihološke perspektive, boravak u prirodi poboljšava raspoloženje i smanjuje osjećaj stresa i anksioznosti što može značajno doprinijeti mentalnom blagostanju. Iskoristit ću priliku pa spomenuti Školski planinarski klub koji smo osnovali prošle školske godine (2022./2023.) kao izvannastavnu aktivnost za učenike. Planinarenje pruža mnoge fizičke i psihičke prednosti, a mogu reći kako češće naši nastavnici nego učenici prepoznaju njegov pozitivan utjecaj. Tko zna, možda će ovaj tekst potaknuti nekoga da razmisli o planinarenju kao o svom novom hobiju.

2. Jedan od zanimljivih citata Karla Gustava Junga, poznatog švicarskog psihologa i psihijatra je: "Gdje ti je strah, tu ti je zadatak.". Strah može pojačati naše uvjerenje da nismo sposobni suočiti se s određenom situacijom . No, on može biti prilika za vježbanje kako se nositi s anksioznošću, posebice ako nas značajno ometa u našem funkcioniranju. Imam više različitih strahova s kojima se suočavam i pomičem granice. Jedan strah se ističe iznad drugih, a to je strah od gubitka bližnjih, posebice vlastite djece.

3. Oduvijek me privlačio rad s djecom, njihova pristupačnost i prirodna znatiželja. Nakon završetka fakulteta, željela sam raditi u dječjem vrtiću, no prvi posao dobila sam u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, potom u bolnici, nakon čega sam imala priliku raditi u školi. Rad u školi mi se sviđa jer je dinamičan, daje prostor za kreativnost, grupni i individualni rad s učenicima, rad s roditeljima, rad u nastavi...

4. Zanimljivo pitanje za propitivanje samog sebe! Vjerojatno bih radila nekakav posao koji uključuje rad s ljudima. Psihologija je jako široko područje, pa bih voljela imati uže područje rada. Mislim da bih se rado odlučila za logopediju.

5. Cijeli je niz vrijednosti koje smatram važnima: povezanost, zajedništvo u obitelji i bliskost s prijateljima, spremnost za rad na sebi, empatičnost, strpljivost, tolerancija prema drugima, fleksibilnost… Kao najveću vrijednost vidim LJUBAV na niz razina - prema sebi, drugima, poslu….

KATARINA BAJT, nastavnica strukovnih predmeta u tekstilu

1. U svoje slobodno vrijeme volim se posvetiti obitelji, zajedničkim aktivnostima i svojim ljubavima- dizajniranju i kreativnosti.

2. Je li pametno javno govoriti o najvećim strahovima?!? …možda ostati bez empatičnih ljudi…

3. U srednjoškolskoj dobi i po završetku srednje matematičko- informatičke gimnazije razmišljala sam kojim putem krenuti, pedagogija ili dizajn? Odlučila sam se za modu i dizajn, a evo životni put me doveo da obje svoje sklonosti mogu živjeti kroz rad u školi.

4. Vjerujem da ne radim u školi, opet bih radila nešto kreativno u suradnji s ljudima i za ljude.

5. Ono bez čega bih puno teže živjela da to nemam, su zdravlje i moja obitelj. Da ih nemam, to ne bih bila ja. Ostale životne vrijednosti koje cijenim i što moj život čini vrjednijim je dobronamjernost, iskrenost, otvorenost, kreativnost, organiziranost, profesionalizam….i mnoge druge sitne ali vrlo bitne životne vrijednosti koje su u skladu s mojim odlukama koje mi život čine potpunijim, sretnijim, ispunjenijim.

BLAŽA ŠURBEK BAGARIĆ, pedagoginja

1. Gledati filmove, čitati, kartati belu s prijateljicama. I sve što vole mladi moje dobi!

2. Prirodne katastrofe, rat, smrt. Nisam manekenka, ali najvažniji mi je mir u svijetu.

3. S izborom pedagogije prije se moglo raditi i u velikim poduzećima na edukaciji radnika za potrebe poduzeća. Nakon što sam završila fakultet, počela su propadati velika poduzeća te se najsigurnije bilo zaposliti u školi. Ubrzo sam shvatila da je to poziv mog života jer volim raditi s mladima-mladi su naša budućnost! Budući da sam sada blizu mirovine, pomalo posustajem i uočavam da nove vrijednosti mladih nisu vrijednosti koje sama podupirem pa se radujem mirovini. Ali i dalje volim mladima pomoći da si pomognu. Ako mi to dopuste.

4. Ne bi bilo značajne promjene, željela bih biti psiholog. Psiholog u školi, ali još više psiholog, bračni savjetnik. Kako uz sve navedeno volim svemir, religije svijeta, filozofiju, bilo bi mi zanimljivo povezati svemir i sudbinu čovjeka i biti primjerice numerolog ili astrolog.

5. Prvo svoje troje djece, a zatim zaljubljenost u svoj poziv. Osjećam se vrlo ponosno i smatram svojom vrijednošću u životu kada mi se (bivši) učenici i/ili njihovi roditelji zahvale i izjave da sam im puno pomogla (ma što to značilo!). Isto tako se osjećam ispunjeno kada mi se nastavnici zahvale i kažu da sam ih puno naučila i pomogla bolje obavljati nastavnički poziv. Također se osjećam ispunjeno kada mi prijatelji i poznanici kažu da sam im puno pomogla u donošenju važnih odluka u životu. Sva tako vrijedna i ponosna s radošću iščekujem odmor na moru i mirovinu.