Pitali smo psihologinju - mentalno zdravlje

Mentalno zdravlje je tabu tema među učenicima, nitko ne želi priznati svoje strahove i nelagode. Ne znamo objasniti niti uočiti svoje promjene raspoloženja. Iz tog razloga obratili smo se školskoj psihologinji Ivi Zrinšćak za pomoć. 

PUT: Možete li mi pobliže objasniti razliku između osjećaja straha, nelagode i anksioznosti?

Psihologinja: Nelagoda, strah i anksioznost su osjećaji koje svi povremeno doživljavamo. Smatra se da je strah osnovna emocija iz koje proizlaze nelagoda i anksioznost kao složenije emocije. Nelagoda bi bila blaža intenzitetom, dok se anksioznost često opisuje kao osjećaj izrazite nelagode i psihičke napetosti. Možemo reći kako u podlozi sva tri osjećaja leži doživljaj prijetnje, no pri tome je strah reakcija na trenutnu prijetnju, dok je anksioznost usmjerena na moguće buduće prijetnje. Na primjer, zamislite da ste zebra u savani. U svakom trenu vas može zaskočiti lav u potrazi za ručkom. Kako biste se osjećali? Vjerojatno biste stalno bili na oprezu, osjećali se nelagodno. No, zebra pase travu, pije vodu ili spava. Kad se lav pojavi, ona trči i tada osjeća strah. Ponekad mu uspije pobjeći, ponekad ne. Nakon što pobjegne, opet počne mirno pasti travu. Zebra ne brine oko toga što će se možda dogoditi sutra, nju zabrinjava samo trenutna opasnost. Što bi čovjek radio u istoj situaciji? Pomislio bi "Ajme meni, lovio me lav! Što bi bilo da me ulovio?! Kada će se opet pojaviti?! Što ako drugi puta ne uspijem pobjeći?"... Takve misli o mogućoj opasnosti koja nije trenutno prisutna, a možda će se dogoditi, opisuju doživljaj anksioznosti. Zapamtite da je anksioznost normalna reakcija. Ne možete je potpuno izbrisati iz svoga života, ali možete se naučiti nositi s njom.

PUT: Koje su emocije najrazornije a istovremeno i najprisutnije u populaciji srednjoškolaca?

Psihologinja: Kada govorimo o emocijama koje su učestale kod srednjoškolaca, a svojom su jačinom razorne i ometajuće, na prvo mjesto bih stavila depresiju. Depresija je poremećaj u kojem osoba silno pati i ne može funkcionirati na svojoj uobičajenoj razini. Kroz razgovore s učenicima često sam čula: "Ja ništa ne vrijedim.", "Moj život nema smisla.", "Osjećam se prazno! " ... Zamislite, kada bi vam dala naočale sa zelenim filterom, kako bi vam svijet izgledao? Kako bi svijet izgledao kada biste neprestance gledali kroz naočale s crnim filterom? Tako je i kod depresije, način na koji razmišljamo utječe na način na koji se osjećamo i doživljavamo svijet oko sebe. Osobe koje imaju depresiju često vjeruju da su manjkave, slabe, nevrijedne ljubavi, smatraju svijet lošim mjestom punim nepravde, tuge i patnje, stoga očekuju da će budućnost biti jednako nesretna ili još lošija. Negativno viđenje sebe, drugih i svijeta može dovesti do javljanja ponavljajućih ideje o smrti što je alarm za traženje stručne pomoći.

PUT: Kako ću znati da je moje mentalno zdravlje narušeno? Možete li opisati simptome koji bi ukazivali da sa mnom nešto nije u redu?

Psihologinja: Ponekad se ne možemo nositi s teškoćama i izazovima koji nam se nađu na životnom putu poput rastave roditelja, smrti bliske osobe, osobne bolesti ili bolesti bliske osobe... Ukoliko osjećate značajne promjene u načinu razmišljanja, osjećajima koje doživljavate i načinu na koje vaše tijelo reagira na određene situacije u trajanju dužem od mjesec dana, preporučila bih da se posavjetujete sa psihologom. Potrebno je provjeriti u kojoj mjeri te promjene utječu na vaše funkcioniranje kod kuće, u školi, u društvu i drugim područjima u kojima ste bili do tada aktivni. Ponekad neke tjelesne promjene, kao promjene u apetitu, spavanju i razini energije koje imate, mogu biti rezultat emocionalnih teškoća.

PUT: Što bi trebala biti dnevna rutina u prevenciji očuvanja mentalnog zdravlja? Imate li kakav savjet za nas mlade?

Psihologinja: Aktivnosti koje mogu pomoći u očuvanju mentalnog zdravlja izgledaju vrlo jednostavne, ali često nailazimo na teškoće kad ih trebamo provoditi. Recimo, održavanje dnevne rutine bi značilo da izvršavamo niz nama uobičajenih aktivnosti u određeno vrijeme (učenje, spavanje, hranjenje). To stvara osjećaj reda i sigurnosti. Potrebno je ograničiti vrijeme koje provodimo za ekranima jer što više vremena provodimo na mobitelu, ono negativnije utječe na mentalno zdravlje. Manjak strukture u danu i višak slobodnog vremena može dovesti do osjećaja neizvjesnosti i anksioznosti. Uključivanje u oblik tjelesne aktivnosti koji vam odgovara (tjelovježba, šetnja, sport) ima pozitivan utjecaj na raspoloženje, osjećaj smirenosti i pozitivne slike o sebi. Potrebno je osvijestiti: ako se osjećamo loše, jedan zdrav obrok ili jedan trening ne može uvijek napraviti promjenu. No, ukoliko smo redoviti i uporni u obavljanju ovih aktivnosti koje nisu uvijek zabavne, ali su svejedno važne, s vremenom ćemo osjećati napredak. Ne postoji zlatno pravilo nošenja s neugodnim doživljajima, ali uključivanje u nama ugodne aktivnosti može pomoći u očuvanju psihičkog zdravlja i suočavanju s njima. Hobiji, izvanškolske i izvannastavne aktivnosti često nam skreću misli, uključuju rad tijela i uma ili nas potiču na druženje s drugim ljudima koji dijele naše interese, što može imati pozitivne posljedice na našu dobrobit i psihičko zdravlje.

PUT: Ukratko, što je ADHD i ima li lijeka za taj poremećaj?

Psihologinja: Osnovna obilježja ADHD-a su hiperaktivnost, impulzivnost i nepažnja. Hiperaktivnost znači motorički nemir. Osoba ima stalnu potrebu za pokretom. Impulzivnost bih opisala kao pomanjkanje strpljenja i kontrole nad onim što osoba radi. To se u razredu može vidjeti kroz ponašanja u kojima učenik ne može čekati na red, kada u isti tren diže ruku i odgovora, ne može čuti pitanje do kraja i već misli da zna pa odgovara... Nepažnja bi značila da postoje teškoće u održavanju pažnje npr. u razgovoru, djeluju kao da nas ne slušaju, jako ih ometaju u tome svi podražaji iz okoline (npr. drugi učenici, auto koji vani prolazi i sl.), često gube stvari... Važno je znati da ima lijeka za te teškoće i kako se postižu najbolji rezultati s kada su i učenik i roditelji uključen u tretman rad s stručnjacima različitih struka (liječnici, psiholog, logoped).

PUT: Često sami sebi dijagnosticiramo depresiju kao neko stanje bezvoljnosti i nemotiviranosti. Jesmo li podcijenili tu bolest? Što je točno depresija?

Psihologinja: Promjene raspoloženja su uobičajena pojava u svim razdobljima tijekom života. Pomažu nam prepoznati kako nešto nedostaje u našim životima i ukazuju da nam je potrebna određena promjena. Mnogi učenici povremeno doživljavaju nisko raspoloženje, manjak zadovoljstva i volje tijekom kraćih razdoblja što je najčešće manje jačine od onog koji se javlja kod depresije. Možemo reći da podcjenjujemo težinu depresije kao bolesti. Depresija ne može proći osobnim trudom i željom, već zahtijeva pažnju i pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja. Radi se o emocionalnom stanju koje karakterizira velika tuga, osjećaji krivnje, nemoći, besmisla i bezvrijednosti, povlačenje od drugih i od aktivnosti koje uobičajeno pružaju zadovoljstvo te teškoće spavanja i promjene u apetitu. Kao što većina ljudi ponekad iskusi anksioznost, mnogi će proživjeti i razdoblja velike tuge, no za većinu ona neće biti toliko duga i duboka kao kod depresije. Dobre vijesti za mlade koji imaju depresiju i njihove obitelji koje zajedno s njima pate su da stručnjaci za mentalno zdravlje imaju na raspolaganju učinkovite metode kako pomoći mladima da pobijede depresiju i sva njena lica.

PUT: Na koji način ja mogu pomoći kolegici/kolegi koji ima ADHD ili depresiju?

Psihologinja: Možete pomoći tako da ih čujete. Podijeliti teške osjećaje je u pravilu olakšanje za osobu koja se osjeća loše. Ako prijatelj odluči razgovarati o osjećajima i onome što proživljava, važno je reagirati suosjećanjem, a ne osudom ili kritikom. Važno je prijatelju dati pravo da se osjeća tako kako je. Ako se brinete da nećete znati što reći, riječi nisu najvažnije. Najjednostavniji način da pomognete prijatelju je da budete prisutni, da on osjeti da ste izdvojili vrijeme i da ste tu uz njega. Podarite osmijeh, zagrljaj, udijelite kompliment, zahvalu i podijelite svoje osjećaje koje imate. Ne morate pričati o depresiji, niti o ADHD-u ili o tome što nije u redu. Pričajte o onome što je vama značajno jer na taj način potičete emocionalnu povezanost s drugom osobom. Pozovite kolegu da na neki način doprinese vašem životu, čak i ako su to mali zahtjevi kao što je da pogledate film ili prošetate. Jasno izrazite što možete, a što ne možete učiniti za drugoga. Možete reći: "Hej, nazovi me ili mi pošalji poruku u bilo kojem trenutku, ali možda ti se neću moći javiti istog dana." Skroz je u redu postaviti jasne granice. Osoba koja je depresivna ili ima ADHD , ima potrebu je da je vidimo izvan te depresije i ADHD-a, odnosno da vidimo da je depresija i ADHD samo djelić nje, a da je ona osoba koja može biti dobro i ima što ponuditi u ovom svijetu.

PUT: Kakav je posao školskog psihologa? Koje su Vam situacije najstresnije i najteže u svakodnevnom radu sa srednjoškolcima?

Psihologinja: Posao školskog psihologa je vrlo dinamičan. Rad psihologa u školi je prije svega usmjeren na rad s učenicima, razvoj njihovih potencijala, održavanje njihovog mentalnog zdravlja i razvijanje vještina u odnosima s drugima. Psiholog ne može samostalno doći do rješenja tuđeg problema već samo uz zajednički rad i trud obje strane. Posao psihologa može povremeno biti stresan. Stres doživljavam u situacijama kada uočim da postoje značajne teškoće u svakodnevnom funkcioniranju učenika koje mogu naštetiti samom učeniku ili drugima. Posebice, kada roditelji i druge osobe kojima je povjerena briga o učeniku negiraju postojanje teškoća kod učenika te mu na taj način ne pružaju adekvatnu brigu.

PUT: Podijelite s nama neke lijepe trenutke u radu školskog psihologa.

Psihologinja: U radu psihologa volim individualni rad s učenicima. Veseli me njihov napredak, odnos povjerenja koji stvorimo, humor i povratne informacije koje mi daju. Uživam u praktičnom i kreativnom radu s učenicima. Volim učenike uključiti u sudjelovanje u različite natječaje kojima unaprjeđuju svoje vještine pa me veseli i pokoja nagrada koja se iznjedri iz toga rada.

Matej Jakić, 2.d