"Nije to za cure!"

Svaki čovjek u životu ima nešto što ga tjera dalje, daje mu snagu svaki dan, motivira da bude jak, i kad mu je najteže podiže ga s tla. Za mene je to nogomet. Nekome možda zadnja stvar na svijetu a meni najbitnija.

Tri godine već treniram nogomet, a sve je počelo kada sam prvi put zaigrala s  dečkima na igralištu u selu, tad se rodila ljubav prema lopti i nogometu. Godinu dana sam trenirala za NK Jakšić i bila sam jedina djevojčica okružena s puno dječaka. Ove dvije godine treniram za ŽNK Slavoniju Požega - klub koji se tek osnovao. Imala sam priliku sudjelovati na kampu HNS-a i dobila pozive od nekih većih klubova. Puno puta sam čula: "Nije to za cure", "Nikad nećeš uspjeti". Trudim se ostvariti ono što želim. Uspjela sam dosta toga postići u 3 godine treniranja. Obitelj mi je najveća podrška i potpora. Prijatelji me inače zovu van za vikend, a ja kažem da ne mogu jer imam utakmicu. Trening završi i s torbom na ramenu idem na igralište na kojemu sam poderala noge i ruke bezbroj puta. Prijatelji i rodbina mi govore da ganjam školu i nađem dobar posao, a ja se u sebi smijem i razmišljam... Što oni znaju koliko meni znači nogomet? Što oni znaju o nervozi koja mi ne da zaspati noć pred utakmicu?

Što oni znaju o utakmicama koje igram povrijeđena i bolesna? Što oni znaju o osjećaju kada zabijem gol a moja ekipa se raduje? Što oni znaju o mojim odlascima s nastave da ne bi zakasnila na trening? Što oni znaju o tome koliko je naporno raditi i spremati se za sezonu dok se svi moji prijatelji provode? Što oni znaju kako je svakodnevno viđati se s ljudima s kojima dijeliš i pobjede i poraze? Što oni znaju kako je kisnuti na terenu? Beton, zemlja ili trava, deset ljudi s tobom, a jedanaest na drugoj strani, lopta i zviždaljka. Zašto mi to daje snagu? Ovo je moj život, što oni znaju? Većina ljudi kaže da nogomet nema nikakve veze sa životom, ne znam koliko su upućeni u život, al znam da o nogometu pojma nemaju.

Kada me nešto muči ili kada prolazim kroz neki teži period u životu, na tih devedeset minuta svi problemi padaju u drugi plan jer ja sam u potpunosti na terenu.

To je moja realnost, radost, moja igra, a možda i budući poziv.

Nika Jurković 1.d