PUTujte s nama - Božić u Barceloni

Moja je obitelj odlučila ovaj Božić provesti nešto drukčije od uobičajenoga. Izbor je pao na put u Barcelonu, drugi najveći španjolski grad i najveći grad pokrajine Katalonije. 

Dan 1:

Nakon leta koji je trajao 2,5 sata, pred nama su se pojavila svjetla ovog velegrada i s obzirom da smo imali samo ručnu prtljagu, brzo smo se našli na izlasku iz zračne luke El Prat. Kratko smo odspavali u unajmljenom apartmanu i jedva dočekali izići na ulice ovoga grada, uz Pariz, London i Rim, jedne od četiri najposjećenije europske destinacije. Badnje jutro bilo je svježe, ali je dan s lijepih 18 Celzijusa prekrasan, sunčan, gotovo proljetni.

Najprije smo odlučili pridružiti se jednom od onih free turističkih obilazaka pri kojemu na kraju obilaska vodiču platite onoliko koliko smatrate da je zaslužio. Dakle, sa Sandeman's Free Tour of Barcelona Gótico obišli smo Barrio Gótico (katalonski: Barri Gòtic; hrvatski: Gotička četvrt), a malo smo zašli i u susjedne četvrti El Born i El Raval. To su ujedno i najstarije četvrti ovoga grada smještenog u podnožju brda Tibidabo i Montjuic te između ušća rijeka Besós i Llobregat.

Tu smo saznali puno toga o povijesti Barcelone i Katalonije, o rimskoj naseobini, o ranom srednjem vijeku i doseljavanju većeg broja Židova (pirenejski Židovi nazivaju se Sefardi, a oni iz istočnijih i sjevernijih dijelova Europe su Aškenazi). Na primjeru nekoliko crkvi i katedrale, naučili smo mnogo i o umjetničkim stilovima gradnje, romanici i gotici, razlici između katalonske gotike (koja je slična francuskoj) i španjolske gotike. Zatim o židovskoj četvrti te o tome kako su oni bila grupacija koju je mnogo manje nego druge pokosila strašna kuga u 14. stoljeću koja je u Europi odnijela polovicu života. Kažu da su dva razloga tome. Prvi je taj što su Sefardi živjeli u relativno zatvorenoj zajednici, a drugi jer su primjenjivali pravila higijene mnogo više od kršćana u to vrijeme.

Posjetili smo dvorac u kojemu je živio slavni par "katoličkih kraljeva" i tvoraca ideje Španjolske kao države ujedinjenih malih kraljevina - Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastiljske. Za njihove vladavine osvojena je Granada (1492), posljednje maursko uporište, otkrivena Amerika (1492) i u borbi protiv francuske prevlasti u Italiji zauzeto Napuljsko Kraljevstvo (1504), zatim nekoliko važnih luka u sjevernoj Africi, španjolski dio Navare (1512). Protjerali su Židove (1492) i Maure (1501) te 1480. utemeljili inkvizicijski sud.

Puno smo još toga naučili o povijesti Katalonije i Barcelone, o katalonskoj kulturi i jeziku. Zatim smo samostalno prošetali rivom, othodali do vrha Montjuica te se pored Nacionalnog muzeja umjetnosti Katalonije spustili na Placa Espanyu. Prekrasna Fontana Magica nažalost već mjesecima ne radi zbog dugotrajne suše.

Nakon ovog vraćanja u antiku i srednji vijek, narednih dana na redu je modernija umjetnost i arhitektura po kojoj je Barcelona i najpoznatija.

Dan 2:

Božić je i to smo iskoristili da prisustvujemo jutarnjoj misi u simbolu grada, a to je crkva Sagrada Familia. Ljepotu i neobičnost te građevine (pogotovo njenu unutrašnjost) nemoguće je opisati, a niti fotke je ne mogu vjerno dočarati. To jednostavno treba doživjeti.

A gdje ćeš se u Barceloni za božićni ručak bolje najesti nego u indijskom restoranu?! 😉 S obzirom da nisu imali sarmu, pečeno prase i francusku salatu, za predjelo smo jeli malo indijskog grilla (piletina, janjetina, losos i račići) s nekakve tri vrste umaka (zapamtio sam da je jedan od manga, drugi sa šafranom i osjetio da je treći bio prilično ljut). Za glavno jelo kušali smo otkoštenu piletinu u blagom umaku od rajčice i kardamoma, egzotično začinjenu piletinu s basmati rižom i umakom od jogurta, janjetinu u ljutom curry umaku te račiće na malabarski (što će reći da su u ljutom umaku od curryja i kokosovog mlijeka). Uz to, uzeli smo još neke dvije vrste riže s dodacima i indijske lepinje (naan) sa sirom. Cerveza (španjolski: pivo) fino je prijala uz te snažne okuse.

Nakon ovakvog ručka, odlično nam je sjela šetnja (smješteni smo 7 min pješice od Sagrade) do Trijumfalnih vrata, pa preko parka Ciutadella do plaže Barceloneta. I zatim pored Columbovog spomenika i kroz La Ramblu do metroa. Grad, parkovi i plaže bili su puni šetača, trkača i biciklista. Od dosadašnjeg dvodnevnog doživljaja Barcelone, najmanje mi se svidjela kultna ulica La Rambla. Prevelika gužva, pretrpano štandovima, skupi kafići i restorani niske kvalitete. Za mene je potpuno isfurana ulica, beskrajno nezanimljiva u odnosu na Gotičku četvrt, El Raval, El Born, četvrti Gracia i Eixample te ostalo što smo do sada obišli.

Navečer smo, prolazeći pored Sagrade, prošetali do Sant Pau Hospitala, toga art nouveau čuda arhitekta Lluisa Domenecha i Montanera. Mi smo ga išli obići u njegovom božićnom osvijetljenom izdanju. Čaroban božićni ugođaj.

P.S. Španjolci sve znaju naplatiti, ali ti i daju mogućnost da novac potrošiš i budeš pri tome zadovoljan. Win-win situacija.

Dan 3:

Danas smo, uslijed prekjučerašnjih 25.000 i jučerašnjih 30.000 prijeđenih koraka, poput pravih Španjolaca (pa i Katalonaca), odspavali do 10 sati. Cilj današnjeg dana bila je (što je Ćiro Blažević znao reći) rekuperacija i (što bi ovi mladi danas rekli) čilanje.

Najprije smo se sredinom dana motali po El Paral-lelu i Sant Antoniju te oko Port Vella s izletom na plažu i u El Born. Kasnije smo posjetili lijepu aveniju Passeig de Gracia te Gaudijeva remek djela - kuću La Pedrera (Casa Mila) i kuću Casa Batlló.

Klopa danas… Uživali smo u najpoznatijem španjolskom jelu po imenu paella, a probali smo i flan (španjolski desert okusa karamele, nešto između pudinga i panacotte) plus malo vijetnamske kuhinje. Najprije nekakvi prutići s račićima i povrćem umotani u nešto od morskih algi, a onda bogata i odlična vijetnamska juha s govedinom, crvenim lukom, peršinom i nekakvim rezancima od povrća. Paella je bila vrlo dobra, snažna i bogata, ali vijetnamska kuhinja mi je ovaj puta bila draža. Što mogu kad za mene vrijedi, što neobičnije to bolje.

Navedeno čilanje nije nam baš uspjelo, pa smo i danas prevarili 25.000 koraka. I tako se moji najdraži, umorni od trodnevnog tumaranja, odlučiše odmoriti i uzeti slobodnu večer. A ja, najmlađi i s najviše energije od svih, što ću drugo nego otići vidjeti kako pabkviziranje izgleda u Barceloni. U originalnom irskom pubu, na korak od Sagrada Familije, pridružio sam se ekipi koju su sačinjavali Kostarikanac, Meksikanka i mali William kojemu je tata Englez. Podijelismo prvo mjesto.

Dan 4:

Mjesto radnje: Palau de la Musica Catalana - spektakularna koncertna dvorana građena od 1905.do 1908. prema nacrtima art nouveau arhitekta Lluísa Domènecha i Montanera.

Ime događanja: Barcelona Guitar Trio and Dance - kombinacija tri izvrsna gitarista, jednog perkusionista i dvoje plesača, odlična fuzija klasične katalonske gitare i flamenca.

Predobra kombinacija mjesta i umjetničkog događaja. Nešto zaista ekstra. Ulazi u konkurenciju za prvo mjesto (uz Sagrada Familiju) našega posjeta Barceloni.

Nakon toga uslijedio je posjet dvjema najpoznatijim tržnicama u Barceloni, Mercat de Santa Catarina i kultna La Boqueria. Kušalo se svašta, od egzotičnog voća, preko iberskog pršuta i slavnog kozjeg Serrat sira, hladne gazpacho juhe, enchillada s raznim punjenjima (najbolja je s chorizo kobasicom i mekim kravljim sirom), tacosa s račićima i povrćem te onih s hobotnicom i maslinama, svježe cijeđenih sokova od nekakvog voća kojemu ni ime ne znam, pa do najukusnijeg - velikih svježih kamenica. Pita prodavačica koji ću začin ili umak (Tabasco ili neke lokalne) staviti na tek svježe, nožem otvorene školjke. No pasaran. Neće proći. Ja sam ih onako podatne samo poprskao limunom te ih laganim pokretima jezika i usana posrkao. Aaa ima se što srkati s obzirom na veličinu. Slatko-slane, izazovne, očaravajuće, sugestivne. Nepčana ekstaza. Nema dalje.

Za kraj, neke zanimljivosti o Barceloni:

Barcelona je predivan grad, modernistički muzej na otvorenom. Pruža toliko toga turistima i komotno biste u njemu moglo provesti nekoliko tjedana, a da vam ne dosadi.

Današnja Barcelona je svojevrsni melting pot, po tome nalik mnogim drugim svjetskim velegradovima. Ne postoji boja kože, vjera ili nacionalnost koju nećete susresti među stanovnicima Barcelone. Barcelona direktno kroz turizam godišnje ostvari prihoda koliko i država Hrvatska ukupno. To je tip cjelogodišnjeg turizma, malo ovisnog o sezoni. Jest, najviše je turista ljeti zbog dugih pješčanih plaža, prvenstveno onih sjeverno od grada. Ali, sam grad je toliko zanimljiv, kulturološki, arhitektonski, društveno, gastronomski i povijesno bogat, tako da su plaže, ljeto i sunce samo jedan, ne i najvažniji, dio ponude. Spomenute 4,5 km duge pješčane plaže, koje su zapravo u samom gradu, postoje tek od olimpijskih igara koje su se u ovom gradu održale 1992. godine.

Grad je izuzetno prijateljski raspoložen prema biciklistima. Van strogo centra, gotovo svaka ulica (ne samo široke avenije) ima biciklističku stazu. I biciklista je jako puno. Kao turistu, a mislim da je slično i s lokalnim stanovnicima, auto vam je potpuno bespotreban. Gradski prijevoz je izuzetno organiziran i cjenovno pristupačan jer imate razne varijante višestrukih karata, pa možete odabrati svoju varijantu koja vam paše.

Gastronomski je Barcelona vrlo zanimljiv grad i valjda ne postoji nacionalna kuhinja neke države koja nije zastupljena pokojim barom ili restoranom. Naravno, tu su nezaobilazni "domaći": tapasi, pinchosi, paella, patatas bravas, (crna) iberska svinja, vrhunski sirevi, plodovi mora te riba… Praćeno vrlo dobrim pivima i odličnim vinima (preporučujem probati pjenušavo Cava vino). Bakšiš konobarima nije obavezan u Barceloni, dapače, niti se očekuje. Što ne znači da je zabranjen ili da će se netko uvrijediti.

Barcelona je grad po mjeri i onih najzahtjevnijih turista. Ljeti je prepun mladih, prvenstveno zbog dugih plaža, ali i vrlo raznovrsnog noćnog života. Možda čeka i na vas. Probajte, nećete požaliti…

Za PUT piše: Hrvoje Vlahov, prof.

Fotografije: privatna arhiva profesora Vlahova