Iza vatrenog zida
Od 9. do 22. siječnja 2023., u organizaciji Vatrogasne zajednice Požeško-slavonske županije, održavana je obuka za zvanje vatrogasac. Teorijska nastava odvijala se u prostoru DVD-a Vetovo, a praktični dio u JVP-u Grada Požege. Obuci je pristupilo 28 kandidata iz DVD-ova Vetovo, Podgorje, Velika, Brestovac, Zakorenje, Jakšić, a obuku su uspješno završila 22 kandidata, od kojih 14 žena, čime su stekli zvanje vatrogasca. Obuku je provodilo pet instruktora iz požeškog JVP-a. Kandidati su pokazali odlično znanje, motiviranost i spremnost za svaki zadatak.
S ponosom ističemo da su među 14 novih vatrogaskinja i dvije naše učenice: Ivana Matošević iz 4.h i Lana Martić iz 4.d.
Lana nam je ispričala svoju vatrogasnu priču.
Išli smo na natjecanja pa iako nismo svaki put osvojili
nagradu, to nam nije bilo bitno. Cilj je bio sudjelovati, naučiti nešto i dobro
se zabaviti.
Predavanja su trajala 10 dana, a praktični dio 2 dana i mogu reći da je to predivno iskustvo koje nikada neću zaboraviti. Predavanja koja su nam održana temeljila su se na osnovama vatrogastva, povijesti, opremi i vozilima.
Kroz to iskustvo naučila sam puno o sebi i
svojim granicama, snazi i mogućnostima, ali i o drugim ljudima. Jednostavno je predivan osjećaj kad znaš da možeš
nekome pomoći.
Ako ste mislili da je ovo kraj, varate se! Ovo je tek početak moje pustolovine koja će se nastaviti u polaganju ostalih činova vatrogasca.
Lana Martić 4.d
Ivanina priča je slična:
Moja priča kako sam postala vatrogasac počinje sa odlukom da se učlanim u DVD Brestovac zbog društva s kojima sam se družila u svojoj osnovnoj školi, a koji su bili dio ekipe mladeži DVD-a. Bilo je to 2017.godine. Kako sam osoba koja nije opčinjena "modernom tehnologijom" vidjela sam to kao priliku za kvalitetno ispunjeno slobodno vrijeme koje sam imala. Tada kao član Vatrogasne Mladeži, kako je vrijeme prolazilo, ljubav prema vatrogastvu kao humanoj zajednici je rasla. Iako tada nisam imala viziju što zapravo znači biti vatrogasac.
Kao ekipa skupa smo trenirali, družili se, išli na razna mjesta i natjecanja, upoznavali nove prijatelje i stjecali nova poznanstva, upoznavali vatrogasnu opremu i rad u društvu. Bili smo aktivni u svim okvirima vatrogasnog društva, a da smo tada kao mladež na neki način mogli pridonijeti zajednici. Kroz neko vrijeme ta vam ekipa postane kao druga obitelj, uvuče vam se pod kožu.. Vatrogasno društvo vam je već nešto više. Mjesto gdje smo mi mladi tada bili prihvaćeni kao veliki, svi su nam izlazili u susret, sve naše probleme pokušali bi riješiti, tada je taj DVD postao kao moj drugi dom.
Kako je vrijeme prolazilo ljubav prema tome pozivu i želja da postanem vatrogasac bila je sve veća jer nam je naš voditelj bio velika pomoć i podrška, a kroz njegove priče o pomoći drugima u nevolji sam pokušavala shvatiti smisao i veličinu riječi vatrogasci. "To je nešto posebno, taj osjećaj se opisati ne može", rekao je...
Možda ga tada nisam shvaćala toliko ozbiljno, no danas ja, jedna djevojka, za koju možda ne bi rekli da sam sposobna za nešto takvo, pokazala sam kako to jedna žena može. Položila sam za zvanje vatrogasac, prošli smo obuku, teorijski i praktični dio, usavršili neke stvari koje smo učili kao dio ekipe u mladeži, neke nove tehnike koje tada nisu bile toliko bitne sada smo naučili jer su nam potrebne i krenula sam na intervencije rame uz rame dečkima i curama koji su stariji od mene, koji su već niz godina dio te ekipe. Voditelj je bio u pravu, taj osjećaj se zaista ne može opisati! Od trena kada čujem mobitel kako zvoni ili čujem vatrogasnu uzbunu, miješa se adrenalin, strah i uzbuđenje jer znam da nekome treba pomoć, a pomoći nekome u nevolji, e to je ono zadovoljstvo koje nema cijenu, to vam nitko ne može platiti jer na kraju intervencije iscrpljena, umorna, prljava, ali ispunjenog srca i zadovoljne duše odlazim doma znajući da sam nekome pomogla u nevolji. A da bi shvatili o čemu pričam, POSTANI VATROGASAC!
Ivana Matošević, 4.h