PUT broj 14 - školska godina 2023./2024. predstavlja temu broja:

Mentalno zdravlje

Riječ urednice

"Ne postoji put do sreće. Put je sreća"
W. W. Dyer

Dragi (m)učenici, 

moj Put je star ili mlad, kakogod hoćete, 32 godine. Rad u nastavi je posao i poziv, ali i neizmjerna ljubav. Da, ljubav zbog koje učite ono što ne znate da biste postali još bolji učitelj i bolja osoba, prvenstveno sebi, tek tada možete biti i drugima. Učila sam za svoje učenike, ali učila sam i od njih, kao i od vas koji u prezentu dijelite sa mnom više od školskih hodnika i učionica. Susretala sam se kroz godine s nebrojenim izazovima u trenutcima kad "sistem puca" i kada se čini da nema ničega u nama ni izvan nas. Samo jedan problem je dovoljan da povuče za sobom još nekoliko njih. Vjerujte, počesto mi nije bilo lako nositi se s teškim istinama koje su probijale zaštite u mom eteru. Situacije kad učenika moram maknuti od zida pred kojim se našao, povući s ruba provalije, ili od užasa pred kojim je zanijemio, posjesti ga na neko sigurno i tiho mjesto, naći prave riječi koje neće pritiskati, obvezati, narediti, nego samo biti. Ni vama nije lako. Imate pravo reći to naglas. Imate pravo da vas čuje tko zna čuti i pravo na pomoć. Razloga je mnogo. Koliko puta ste čuli pitanje - "Dobro, jesi ti normalna/normalan?!" - a "samo" ste u određenoj situaciji, koja je bila povod tome pitanju, osjetili da se u vama urušio jedan svijet, i nema više boja, svjetlosti, identiteta. Poznato?

Definicije kažu ovako nekako - mentalno zdravlje je neprocjenjivo stanje dobrobiti u kojem ostvarujemo svoje ciljeve, možemo se nositi s uobičajenim životnim stresovima, možemo raditi, izraziti svoju kreativnost, znamo voljeti sebe i druge. Čini li se ovo lakim zadatkom? Možemo li postići sve u isti tren? Što bismo trebali učiniti kad čujemo da kolega iz razreda ispriča priču o teškom iskustvu kod kuće ili u školi? Kada je pod velikim stresom zbog pisanja testa, vršnjačkog nasilja, odbacivanja, izrugivanja, gubitka prijateljstava ili veze, smrtnog slučaja? Možemo li i znamo li biti podrška? Vjerujte, ponekad je dovoljan samo prijateljski iskreni osmijeh. Ruka na ramenu. Tišina bez ijedne izgovorene riječi u kojoj ćete biti s Nekim. Bez oklijevanja i bez zadrške. Svatko želi biti zadovoljan svojim životom, pozitivnog stava u rješavanju izazova, sretan u odnosima s prijateljima i članovima obitelji, prihvaćati sebe i druge, ali kako do toga stići? Prihvaćanjem problema kao sastavnog dijela svačijeg života, prihvaćanjem pomoći ljudi kojima vjerujemo. Prihvaćanje je vještina koja se uči. Mijenjati možemo samo ono na što možemo utjecati.

Mnogo je zastrašujućih iskustava s kojima se teško nose oni koji pate, a premalo je empatije i ljubavi za drugoga. Empatija je dar kojim vidimo drugoga kroz njegove oči. Pokušajte na takav način gledati. Budimo ruke, oči, osmijeh, svjetlo Nekomu.

Želim vam da budete toliko radosni da to postane zarazno.

"Sreća se može naći i na najtamnijem mjestu, samo kad bi se ljudi sjetili upaliti svjetlo" A. Dumbledore

Zato, palite svjetla gdjegod dospijete! Želim vam puno sreće na svim putovanjima.

Vaša profesorica Jadranka.